Odgoj je oblikovanje-izgrađivanje čovjeka kao ljudskog bića sa svim njegovim tjelesnim, intelektualnim, radnim, moralnim i estetskim osobinama.  Odgojem određujemo onu ljudsku, društvenu djelatnost kojom se igrađuju mladi ljudi od samog rođenja. Smisao i bit odgoja je u prenošenju znanja, iskustava, umijeća, navika, vrijednosti sa starih na mlade naraštaje. Tek odgojem kada se prenosi znanje na mlade tj na djecu, oni postaju dio našeg vremena, a na temelju novih znanja, iskustava i umijeća otkrivaju se nove spoznaje, dolazi do stvaranja inovacija, poboljšavaju se uslovi života itd. Odgoj je osnovni uvjet održavanja ljudske zajednice, s toga je on temeljna i bitna kategorija ljudskog društva. Odgoj je omogućio da čovjek postane čovjekom i on je sastavni dio života. Odgoj je svrhovita, s ciljem usmjerena, namjerna djelatnost. Odgojem želimo izgraditi ličnost i oblikovati osobnost djeteta tako da u skladu s društvenim pravilima, obavlja svoje dužnosti. To se događa u svim životnim razdobljima: kad je dijete malo u porodici, pa u školi, udruženjima i drugim ustanovama. Na taj način se stvaraju i akteri u dogoju djece i to: uža porodica –roditelji, šira porodica-djedovi i bake, nastavnici, učitelji i pedagozi u školama, ali i ostalo stručno osoblje koji su direktno uključeni u proces odgajanja djece. Roditelji su stub i sjeme razvoja odgoja kod djece. Putem odgoja kod djece se razvija i karakter, volja, pozitivan pogled na svijet, osjećaji i sl. Cilj odgoja je usmjeren na izgrađivanje osobnosti i karaktera kod djeteta, na ostvarivanje svih pozitivnih ljudskih osobina koji krase jednu ličnost. Odgojni cilj jeste i da osposobi odgajanika da uočva i shvata vrijednosti, da ih doživljava i prihvata i da djeluje u skladu s ostvarenjem tih vrijednosti. Ovdje se spominje odgajanik-dijete koje odgajamo , a u skladu s tim imamo i pojam odgajatelj-to je osoba koja odgaja dijete.Također cilj odgoja jeste stvaranje slobodne mnogostrane i razvijene osobe , sposobne, angažirane, spremne za sudjelovanje u društvenom životu i slobodnim aktivnostima.
Odgojni rezulati se očituju u čestitim ljudskim uvjerenjima i stavovima, u pozitivnom odnosu prema ljudima i ljudskim vrijednostima, u poštenim humanim i plemenitim ljudskim postupcima. Sadržaj odgoja se oslanja na cilj i odgojni zadatak a obuhvata oblikovanje pozitivnog pogleda na svijet, moralnih shvatanja i uvjerenja, formiranje pozitivnih osjećanja, pozitivnih osobina volje i karaktera. Tri pojma koja se međusobno isprepliću i sastavni su dio odgoja su:odgoj-obrazovanje i nastava. Bez odgoja, obrazovanja, škole i nastave ne bi bio moguć razvoj djeteta u cjelini.

Obrazovanje je proces usvajanja znanja, umijeća i navika, što je osnova za izgrađivanje znanstvenog pogleda na svijet, za razvijanje spoznajnih snaga, za povezivanje znanja s praktičnom profesionalnom djelatnosti i osnova za izgrađivanje sposobnosti za samoobrazovanje. Težište obrazovanja je na znanjima, umijećima, navikama, na osposobljavanju za praktične zadaće uz pomoć znanja iz različitih oblasti nauke, umjetnosti, tehnike i sl. Važna uloga obrazovanja jeste pripremiti mlade ljude za samoobrazovanje.Svaki čovjek se odlikuje čestitošću, dostojanstvom, poštenjem, ljudskim osobinama, s toga obrazovni proces mora biti prožet odgojnim procesom, a obrazovna dobra odgojnim vrijednostima. Obrazovanje se ostvaruje kroz odgoj i kroz nastavu. Ova tri pojma se međusobno isprepliću i usko su vezana jedan za drugi.
Nastava je odgojno obrazovni proces koji je utemeljen na osnovu nastavnog plana i programa, a u putem koje se djeca odgajaju, obrazuju, tj. stječu znanja, vještine, navike, sposobnosti, umijeća. Učenici spoznaju putem nastave osnovne pojave o prirodi i društvu, glavne zakonitosti razvoja društvene sredine, a kasnije ih u skladu s svojom dobi šire, produbljuju, saznaju nešto više i sl.
Obično se kao akteri u obrazovanju spominju nastavnik i učenik. Nastavnik je ustvari stručno lice koje odgaja i obrazuje dijete, prenosi mu znanja, uči ga novim stvarima, razvija mu sposobnosti, vještine i navike, dok je učenik osoba koja usvaja ta nova znanja putem svoje aktivnosti i nastavnog sadržaja koji se međusobno isprepliće s nastavnikom i učenikom. Također, vrlo važne osobe koje utječu na razvoj djetetu tokom obrazovanja jesu roditelji. Oni bi trebali da adekvatnom komunikacijom i suradnjom sa djecom pomognu im u usvajanju gradiva, podstaknu ih na učenje i motivaciju i usmjeravaju za dalji vid obrazovanja. U suradnji sa pedagogom, psihologom, nastavnikom i direktorom škole, roditelji mogu pospiješiti odgoj i obrazovanje svog djeteta i pomoći mu da se razvija i uči bez velikih poteškoća. Nastavnici bi u procesu nastave trebali dobro poznavati razvojne specifičnosti učenika, njihove osobine, intelektualne sposobnosti, izvore motivacije koji određuju njihovo angažiranje i ustrajnost u učenju, te bi time mogli izabrati adekvatne nastavne sadržaje, oblike i metode u nastavi i prilagoditi ih učenicima.
U obrazovanju određivanje ciljeva je nužno i korisno. Što su jasniji ciljevi, bolji su rezultati učenja i podučavanja. Najčešće se govori o tri cilja: materijalnom, funkcionalnom i odgojnom cilju koji trebaju da se prožimaju kroz nastavu. Obrazovni ciljevi odgovaraju na pitanja koja znanja, u kojem opsegu i dubini učenici trebaju usvojiti, koje vještine i navike trebaju steći, dok se opet s druge strane odgojni cilj odnosi na formiranje i samoformiranje ličnosti učenika, na izgrađivanje karakternih i drugih osobina ličnosti učenika.
Načini obrazovanja mogu danas biti različiti. Budući da se sve više i više ističe cjeloživotno učenje od rođenja pa do smrti, s tim u vezi osim formalnog načina obrazovanja postoje i neformalni i informalni vid obrazovanja. Pojedinac treba da se osim formalnog obrazovanja usavrši i kroz različite seminare, dodatne kurseve, kao i putem svog samoobrazovanja.
Obrazovanje je danas ključni faktor razvoja pojedinca ali i društva u cjelini!